Rad na sebi

Zašto novogodišnje odluke ne uspijevaju?

Čak 95% ljudi odustaje od svojih navika do 15.1. Koji je razlog tome? Kako donosimo odluke i postavljamo ciljeve?

Vrijeme čitanja: 4 min
12.01.2020
Planner

Problem je u načinu donošenja odluka. One se uglavnom temelje na kratkoročnoj motivaciji i inspiraciji. Češće su to želje, nego odluke.

Tony Robbins, jedan od najpoznatijih autora, filantropa i coacheva objašnjava kako je razlika u tome što je želja nešto što bi nam bilo drago da se dogodi, dok je odluka nešto u čemu ćemo ustrajati bez obzira na prepreke.

Većina nas više ni ne donosi novogodišnje odluke jer se ne želimo razočarati, a već ZNAMO da ćemo odustati.

Nova godina je prigoda da se zapitamo gdje smo, jesmo li zadovoljni trenutnim stanjem u životu. Tada uočimo sve što bismo htjeli promijeniti, odredimo „ciljeve“ i krenemo.

Od sutra

No, ubrzo se opet upustimo u svakodnevnu rutinu, zonu ugode i obveze kojima se zatrpamo, a zahvaljujući kojima se ne stignemo preispitati gdje smo stigli s ciljevima. Dr. Guy Winch u knjizi Prva pomoć za emocije  kaže kako ovakve odluke mogu negativno utjecati na naše samopouzdanje jer od njih brzo odustajemo, a onda se osjećamo lijenima, nedovoljno dobrima i slično.

Zanimljivo je kako društvenim mrežama uvijek kolaju iste želje: izgubiti kilograme, prestati pušiti… Da otvaram teretanu otvorila bih je ili 1.1. ili prije ljeta. Ni od ponedjeljka, ni od 1.u mjesecu, ni od Nove godine nećemo započeti ukoliko ne znamo što zapravo želimo i ne postavimo dostižne ciljeve.

Što želim?

Želimo li zaista izgubiti kg ili je to opća želja pa smo je stavili i na svoj popis? Pitanje je ŠTO želim, što mislim da želim, a što ne želim.

Čini se da je danas popularno „voljeti čitati knjige, voljeti putovati…“. Ako nismo spremni odreći se primjerice svakodnevne kave kako bi taj novac skupljali za putovanje ili ustajati ranije i raditi dodatan posao za to, onda možda ipak ne volimo baš toliko putovanja. Što te toliko veseli da si spreman/-na odricati se zbog toga i ustrajati kad je teško?

Postavljanje ciljeva, i još važnije, podciljeva

Izgubiti 10kg govori o tome što ćeš izgubiti, ali ne i što ćeš dobiti. Ciljevi trebaju biti pozitivno formulirani kako bismo osvjestili što njima postižemo.

Važnije pitanje od toga što želimo je ZAŠTO to želimo? Ako želiš izgubiti kg, zašto to želiš? Zbog zdravlja, izgleda, tuđeg odobravanja, koji je tvoj razlog koji će te držati ustrajnim u odluci?

Putovanje započinje jednim korakom

Prilikom određivanja ciljeva često zanemarujemo postavljanje koraka.

Ukoliko nam je cilj prestati pušiti, a trenutno pušimo 2 kutije dnevno, nije realno očekivati da ćemo od 1.1. potpuno prestati. Puno je realnije odrediti smanjenje na 1,5 kutiju i nakon toga se nečime nagraditi. Zatim postupno smanjivati i nastaviti taj proces do potpunog prestanka uz redovito nagrađivanje.

Ukoliko je jedina nagrada cilj, tada je ona predaleka i nedostižna, a time i demotivirajuća.

Slično je sa skidanjem kg. Ukoliko postavimo za cilj skinuti 10kg, proces će trajati vrlo dugo, a naša će motivacija biti sve slabija jer ćemo stalno iščekivati rezultat. Ukoliko za cilj postavimo 3kg, tada se možemo veseliti napretku, pratiti i bilježiti promjene i biti ustrajni.

Zaboravljamo uživati u procesu

Zašto su dijete toliko neuspješne?

Rigorozne i nagle odluke jednostavno nisu održive pa ne čudi da ljudi pod pritiskom odustaju. Koliko je realno očekivati da nećemo posustati ukoliko vjerujemo da zdrava hrana ne može biti ukusna, ukoliko nam se svaki zalogaj gadi te uporno razmišljamo o broju na vagi, o pekari koja je zabranjena i slično?

Kako ne odustati ako vjerujemo da ćemo uživati tek kad skinemo određeni broj kg, a do tada moramo patiti? Pa tko osim mazohista želi sebi nanositi bol?

Dakle, rješenje je u pronalasku uživanja u procesu. To ne znači da možemo očekivati jednostavan i bezbolan proces. Fizička aktivnost nikome nije „jednostavna“, ali možemo pronaći onu vrstu koja nam najbolje odgovara. Teretana nije jedini izbor!

Novogodišnja odluka kao akcijski plan

Želimo li stvarne promjene, potreban nam je akcijski plan: točan datum početka promjene, dostižni cilj (nikakve dijete u 7 dana 7kg), veće ciljeve podijeliti u manje podciljeve (što omogućuje zadovoljstvo zbog postignutog i daljnju motivaciju).

Opišite što detaljnije kako ćete započeti, kako ćete se osjećati i kako ćete mjeriti uspjeh, što će prethoditi tome, što vas može spriječiti i kako ćete se s time nositi.

S vremenom će ta odluka postati uobičajeno ponašanje, a onda i navika. U razvijanju nekog ponašanja kao navike pomaže nam biologija. Naime, u predavanju The Science of Habits Marco Badwal objašnjava kako mozgu pomaže automatizacija ponašanja jer time štedi energiju. Mozak čini samo 2% naše ukupne mase, ali troši čak 20% energije.

Male svakodnevne navike donose velike rezultate.

Kako ostati motiviran?

Recite drugima svoje odluke

Ukoliko drugima kažete što ste odlučili, veća je vjerojatnost da ćete se to tjerati ispuniti.

Tali Sharot u svom Ted Talku dala je primjer plaćanja naknada u Britaniji. Problem je bio kako motivirati sve ljude da podmiruju svoje obveze.

Umjesto neučinkovitog zastrašivanja, vlasti su primjenile drugačiju taktiku i na računu istaknule kako 9/10 britanaca plaća taxe. Budući da je u ljudskoj prirodi da se želi svidjeti drugima te se uklopiti, ova je informacija na građane djelovala motivirajuće.

Izbjegavati zastrašivanje

Poruke poput „pušenje ubija“ nisu učinkovite. Ljudi reagiraju ili racionalizacijom (i moj djed je pušio pa je doživio 90.) ili zabijanjem glave u pijesak (stavim kutiju u futrolu pa ni ne čitam poruke). Naš mozak radi tako da pokušava izbjeći bol pa tako uljepšava/iskrivljuje sliku.

Jednako je tako i s našim „porukama“ samima sebi. Bolje funkcioniramo ako si postavimo nagrade, nego zabrane.

Radimo ono što vjerujemo da jesmo.

Prije donošenja odluka, bilo bi dobro napraviti samoprocjenu — gdje sam, gdje želim stići i koji mi mali koraci do toga vode, zašto to želim i vjerujem li da to mogu. A ako nam nedostaje motivacije, ona je ionako vještina koja se uči, kao i svaka druga.

Da bismo stigli gdje želimo, prvo moramo znati gdje smo krenuli.