Perfekcionizam VS ambicioznost

U današnje vrijeme često se govori o pojmu perfekcionizma. Jedni ga smatraju vrlinom, drugi manom. Jedni ga skrivaju, drugi se njime hvale.

S druge strane, nailazimo na naslove poput: 4 tajne učinkovitosti. 3 koraka do savršene linije. 8 stepenica koje te vode do ostvarenja ciljeva. 5 razloga zašto još nisi uspješna.

Kroz tekst ćemo vidjeti koja je sličnost, a koja razlika između te dvije teme.

JE LI PERFEKCIONIZAM DANAS U MODI

Iako su mentalni problemi stigmatizirani, perfekcionizmom se mnogi vole kititi. Nikad nisam čula da osoba s tolikim ponosom kaže „ja sam ti depresivna“. Iz toga zaključujem da je potrebno provjeriti što taj pojam označava.

Neke od definicija koje se nalaze u stručnoj literaturi su: spada u anksiozne probleme, to je oblik opsesivno-kompulzivnog poremećaja, itd.

Kada osoba sebi da taj „kompliment“, ono što želi reći je da je vrlo predana poslu, odgovorna i da teži višim ciljevima.

MANA ili VRLINA

Da bismo govorili o tome je li perfekcionizam kao karakterna osobina mana ili vrlina, prvo ga moramo definirati. Već se tu stručnjaci ne slažu.

Iako ga većina definira kao „nerealne težnje ostvarenju savršenstva“ dio psihologa ga razumije kao „visoke ambicije i težnje samorazvoju“.

KAKO RAZLIKOVATI AMBICIOZNOST I PERFEKCIONIZAM

Kad neki pojam krene „iskakati iz paštete“, možda je najbolje krenuti od korijena riječi i tako doći do pravog značenja.

Ambicioznost (lat. ambitiosus) znači „koji se oko nečega trudi“. Perfekcionizam (lat. perfectio) znači vrhunski domet, savršenstvo.

Putem su se ta dva pojma pomiješala i tako uzrokuju veliko nerazumijevanje.

Kod dijela ljudi postoji strah da neće napredovati ukoliko se „ostave“ perfekcionizma. Zato neprestano slijede 5 koraka, 20 načina, 8 stepenica prema, itd.

Da se razumijemo, takvi popisi i savjeti mogu biti (i uglavnom jesu) vrlo korisni alati, ako se koriste iz pravih (ambicioznih) motiva.

DRUŠTVO NAGRAĐUJE PERFEKCIONIZAM

U natjecateljskom društvu koje je kao kriterij uspjeha u životu postavilo novac teško je ne prijeći granicu visokih ciljeva prema potrazi za savršenstvom.

Tiranija moranja

Iz želje da budemo prihvaćeni, nastojimo biti najbolja verzija sebe. No, standardi „najboljeg“ neprestano se podižu, a mi se gubimo u vječnoj utrci.

Jesu li perfekcionisti uspješniji?

U zapadnom društvu izrazita posvećenost poslu (12-satno radno vrijeme…) je poželjna karakteristika. Zbog toga neki sebe pogrešno nazivaju perfekcionistima.

Postoji razlika između osobe koja ne može otići s posla dok sve ne završi (i u tome ne uživa) i osobe koja toliko uživa u onome što radi, da nema osjećaj da radi (pa ostaje dulje).

Perfekcionisti strahuju od osude, stoga nikada ne dovršavaju svoje zadatke. (Ako ne objavim ovaj blog post, nećete me imati zašto kritizirati. – To je razmišljanje perfekcionista).

KARAKTERISTIKE PERFEKCIONISTA

Definiramo li uspjeh kao rezultat brojnih pokušaja i neuspjeha, vidimo zašto perfekcionisti nisu uspješniji. Naime, neke od karakteristika tog problema su:

• strah od neuspjeha (pa se ni ne pokušava, jer pogriješiti nije dopustivo)
• niska produktivnost (svaki zadatak mora biti savršeno odrađen što troši mnogo vremena)
• manjak energije (pretjerana potreba da sve bude savršeno guta velike količine energije koje umjerena osoba ulaže u produktivan rad. Perfekcionizam se pogrešno smatra motivatorom.)

Što stoji iza perfekcionizma?

Perfekcionizam je nerealistična težnja ostvarenju savršenstva. Čim je nešto toliko pretjerano, ukazuje na mogućnost obrambenog mehanizma.

Od čega se branimo?

Perfekcionizam nastaje kao odgovor na strah od pokazivanja svojih mana. Iza njega se kriju nesigurnost u sebe, negativna slika o sebi, sram i osjećaj manje vrijednosti. Osoba gradi idealiziranu sliku o sebi koju nastoji usaditi drugima iz straha od odbijanja.

„Ja sam perfekcionist“ = „Ne dopuštam si imati mane. Ne želim da ih itko vidi. Ne smijem pogriješiti. Ako budem savršena, svi će me voljeti. Ako pogriješim, ne vrijedim, nisam dovoljno dobra.“

RAZLIČITOSTI PERFEKCIONIZMA

Područja života

Nisu svi perfekcionisit jednaki. Neki „moraju“ biti savršeni u jednom području života (npr. fizički izgled), a neki na svim područjima (posao, izgled, obitelj…). 

Danas se kroz medije hrani iracionalno vjerovanje da pojedinac treba biti potpuno kompetentan, talentiran, inteligentan i uspješan u svim mogućim pogledima.

Kulturne različitosti

Kad govorimo o idealu savršenstva, potrebno je prisjetiti se različitosti u kulturama. Tako se na zapadu ističe individualizam, dok je u nekim istočnim zemljama pokornost i poslušnost pokazatelj savršenstva.

Prema tome možemo zaključiti da je savršenstvo relativan pojam te ga kao takvog ne treba slijepo slijediti.

SIMPTOMI PERFEKCIONIZMA

1. Osjećaj krivnje
2. Nedostižni ciljevi
3. Nerealna očekivanja
4. Izrazita kritičnost (prema sebi i drugima)
5. Osjećaj „nisam dovoljno dobar“
6. Teško priznajete pogrešku
7. Jako vam je stalo do tuđeg mišljenja
8. Anksioznost i depresija

KAKO SI POMOĆI?

1. Realni ciljevi (nastojimo li postići savršenstvo u svakom području života, postavljat ćemo si nedostižne ciljeve. Kako ih nećemo moći ostvariti, osjećat ćemo se neuspješnima. Oprezno s postavljanjem TO DO lista. Lijepo je poticati se na samorazvoj, ali ne kroz samokritičnost).
2. Prihvaćanje (Svi imamo mane i to nas čini ljudima).
3. Pokušavaj (To što ćeš pogriješiti ne znači da ne trebaš pokušati. Pokušaji i pogreške vode prema uspjehu. Ne dozvoli strahu da te vodi).
4. Za što preuzimaš odgovornost? (Iza krivnje stoji odgovornost. Perfekcionisti često preuzimaju tuđe odgovornosti. „Oprostite što hrana još nije stigla“ – a u restoranu ste!)
5. Ne moraju te svi voljeti (jedno od očekivanja perfekcionista je da ga svi moraju voljeti i prihvaćati. Tako mijenja svoje ponašanje sukladno procjeni kako će se najbolje uklopiti u to društvo. Kao posljedica toga, gubi sebe. Vrijediš i ako ti ne aplaudiraju baš svi).
6. Ne mora sve biti po pravilima (osobe koje teže moralnom i društvenom perfekcionizmu vrlo su rizična skupina u društvu koje ima tolika odstupanja od pravila).
7. Ideja stalne sreće je mit (ne mora sve biti idealno da bismo bili sretni. Sreća je trenutak u životu, a ne nepromjenjiva svakodnevica).

Kao ljudi skloni smo procjenjivati svoje postupke u prošlosti i zatim ih vrednovati. Ljutimo se na sebe kako smo mogli tako postupiti, zašto nismo bolje, itd.

O ljudskom ponašanju moramo još mnogo istraživati, ali jedno je sigurno: tada smo radili najbolje što smo mogli i znali. Kasnije saznamo za nove, bolje načine, ali u tom trenutku, taj je izbor imao najviše smisla za nas.

U klimi koja je poticajna za razvoj perfekcionizma zaboravili smo da osoba vrijedi samim postojanjem. Baš kao što beba vrijedi samim dolaskom na svijet, bez da išta radi.

Preporuka: Sanja Došen Savatović: Krivica, perfekcionizam i osjećaj griže savjesti 

Podcast Sluša-Lica: https://www.youtube.com/channel/UCihFVvNAGGWomC6Q4cIE2xg?