Partnerski odnosi

Ljubomora u partnerskoj vezi

Znamo li uopće što je ljubomora? Koja je njezina uloga? Što govori o kojem partneru?

Vrijeme čitanja: 5 min
11.04.2020
Ljubomora u vezi

Pitanje ljubomore u vezi je vrlo intrigantno. Je li ona dozvoljena ili nije, što govori o partneru koji je osjeća, postoje li normalna i patološka ljubomora?

Neka od najčešćih mišljenja koja čujem o ljubomori su:

Ljubomora je toksična.

Ljubomora je znak da ti je stalo.

To je pokazatelj manjka povjerenja u vezi.

Znači nedostatak samopouzdanja partnera.

Ako nisi ljubomoran znači da ti nije stalo.

Što je ljubomora?

Odakle toliko različitih razumijevanja? Iščitavanjem stručne literature, u svakom članku pronalazim opis ljubomore kao multidimenzionalnog i složenog konstrukta. O čemu se zapravo radi?

Prije nego definiramo je li ljubomora „normalna“ ili nije, moramo biti sigurni da znamo što je ona. Jedan od glavnih problema u razumijevanju proizlazi iz toga što miješamo LJUBOMORU, ZAVIST i POSESIVNOST.

Kada misle da govore o ljubomori, ljudi vrlo često zapravo govore o posesivnosti.

Razlika zavisti i ljubomore

Nerazumijevanje seže od samog korijena riječi. (lat.invidia =zavist, ljubomora). No između ove dvije riječi zapravo postoje velika razlika. Tek je kasnije uzeta grčka riječ zelotypia što znači ispunjenost strašću kojom se opisivala ljubomora.

Zavist je žudnja za nečim što vidimo kod drugoga, a što mi nemamo. Ljubomora je strah da ćemo izgubiti nešto što imamo ili što smatramo svojim.

Razlika posesivnosti i ljubomore

Kod posesivnog ponašanja karakteristično je vjerovanje da mi posjedujemo svog partnera. Dakle, to što nazivamo partnera svojim, ne znači da je on naša svojina i da na njega imamo pravo.

Kad kažemo da je ljubomora znak niskog samopouzdanja, loše slike o sebi i nedostatka sigurnosti u sebe, zapravo govorimo o posesivnosti. To su sve karakteristike posesivne osobe.

„Među nama nema tajni“

Koliko god prisni partneri bili, svatko ima pravo na privatnost. U jednoj sam knjizi pročitala divan opis važnosti prostora u zajedništvu dvoje ljudi:

„Neka u vašem zajedništvu bude prostora…

Neka ljubav bude uzburkano more među obalama vaših duša.

Lijevajte čašu jedno drugome, ali ne pijte iz iste čaše.

Pjevajte i plešite zajedno, ali dopustite da svatko bude i sam.

Kao što su žice na lutnji same, premda trepere istom glazbom.“

„Hoćeš reći da partner smije imati tajne koje mi ne mora reći?!“ Upravo tako. Svatko od nas ih ima, samo se neki s time teško nose. Zašto? Jer volimo imati „stvari pod kontrolom“. Mislimo da ako partner ima privatnost, da to nužno znači da nešto skriva od nas.

„Bez tebe sam ništa“

Osobe koje dobivaju potvrdu vlastite vrijednosti isključivo kroz partnerski odnos sklone su posesivnom i ljubomornom ponašanju. Zašto?

Zato što za njih percepcija prijetnje odnosu ne znači samo gubitak partnera, već gubitak vlastitog identiteta i osobne vrijednosti.

Budući da su sklone „stavljanju svih jaja u jednu košaru“, a to znači oslanjaju se u svemu samo na tu 1 osobu, vrlo teško podnose da ona nešto od njih skriva.

Iz toga izvlači zaključak: „Znači li to da ja nisam dovoljan ili dovoljna? Da ja nisam dovoljno dobar/dobra?“ „Zaslužujem li ja ovakvu ljubav?“

Primjeri posesivnog ponašanja

Neki od mnogih su: pozivi i poruke (provjeravanje) kada niste s partnerom, provjeravanje mobitela i društvenih mreža, emocionalne ucjene kada se osoba ide družiti bez vas…

Pozadina posesivnog ponašanja

Osoba koja teško podnosi da se njen partner druži s nekim osim s njom zapravo pokušava prebaciti odgovornost za vlastiti život svom partneru.

Zabavi me, organiziraj mi vrijeme, upotpuni moje dane i moju dosadu“. Osim toga takva osoba snažno vjeruje da ima pravo na partnera/partnericu jer su u vezi.

Iz tog uvjerenja nastoji uspostaviti kontrolu nad drugom osobom. Time dugoročno ne postiže željeni ishod, a svaki neuspjeh doživljava kao potvrdu partnerove nevjere ili izdaje.

Trust is the ability to live with what you don’t know.

Ljubomora od A do Ž

Ljubomora je jedna od ljudskih emocija. Kao što znamo, mi smo ti koji biramo kako ćemo upravljati emocijama. Definira se kao vjerovanje da postoji prijetnja gubitka nekog objekta ili osobe.

Teorije ljubomore

O ljubomori postoji nekoliko teorija, a jedna od najčešćih je evolucijska. Kao što sama riječ govori, zagovornici ove teorije vjeruju kako se ljubomora razvila sa svrhom održavanja vrste, odnosno reprodukcije pojedinca.

Kako je uvjet za to zadržavanje partnera, svrha ljubomore kao emocije bila bi da nam da signal kad nam prijeti opasnost.

Muško-ženske razlike

Prema ovoj teoriji muškarci i žene ne percipiraju ljubomoru jednako. Prema njoj, muškarci teže podnose seksualnu, a žene emocionalnu nevjeru.

Socijalno-kognitivna teorija ne prepoznaje ovakve razlike. Njezini zagovornici objašnjavaju kako percepcija ljubomore ovisi o kognitivnim procesima osobe.

To bi značilo da razvijanje osjećaja ljubomore proizlazi iz naše glave, načina na koji percipiramo i promišljamo. Uz to, autori ove teorije naglašavaju da ljubomora nije jednaka u svim kulturama, odnosno da se doživljava više u onim zemljama u kojima se nevjera kažnjava.

Uloga ljubomore

Ljubomora je emocija, a svaka emocija ima svoju svrhu.

To je kao sa stresom. Stres je evolucijski spasilac života.  Da nije bilo njega ne bismo preživjeli kao vrsta. Poznat je primjer “stres pomaže da pobjegnete kad ugledate lava”. Naš je problem što lava percipiramo u gotovo svakoj situaciji, pogotovo u šefu, poslu i poštaru koji nosi račune.


E jednako je tako s ljubomorom. Ona je evolucijski pozitivna, no problem je što percepcija opasnosti za našu vezu leži u osobnoj procjeni. Pa tako netko percipira da je svaka osoba suprotnog spola u odnosu na njenog partnera realna prijetnja.

U znanstvenom članku to je opisano na sljedeći način: „U romantičnom odnosu najčešće ne postoji realna prijetnja već su za doživljaj ljubomore zaslužni subjektivni korelati“. Pitkim jezikom rečeno: ljubomora u vezi uglavnom nije opravdana jer ne postoji realna utemeljenost za nju.

Podjela ljubomore

Ljubomora se općenito dijeli na zdravu i nezdravu. Pod zdravom se smatra ponašanje prilikom kojeg osoba reagira tek na očite pokazatelje sumnje i spremna je promijeniti svoj pogled na situaciju ako joj se predoče valjani dokazi.

Primjer: vidim kako moj partner grli nepoznatu djevojku u klubu. Dolazim i pitam ga što se događa, a on me upoznaje sa svojom rođakinjom. Osjetim kako mi je pao kamen sa srca i nastavimo se zabavljati.

Nezdravom ljubomorom smatra se kada osoba sumnja unatoč dokazima da je u krivu. U prethodnom primjeru to bi značilo da ne vjerujem da su oni u rodu, da sam sigurna da laže.

Ciljevi ljubomornog ponašanja

Osoba koja se ponaša ljubomorno želi postići sljedeće: spasiti romantičan odnos, otkloniti sumnju i vratiti samopouzdanje i samopoštovanje. Temeljem tih ciljeva možemo uvidjeti razliku „normalne“ ljubomore u kojoj je prilaganje dokaza za otklanjanje sumnje dovoljno i „nezdrave“ pri kojoj osoba zapravo ne želi čuti drugu stranu.

Normalna ljubomora značila bi da smo svjesni da voljenu osobu možemo izgubiti, a to ne želimo. Dakle, već sama spoznaja o potencijalnoj prijetnji za odnos koji nam je bitan definira se kao normalna ljubomora. Taj dio je normalan, je ljudski i ne šteti vezi (dapače, može nas motivirati da se potrudimo sačuvati odnos). Kad govorimo o ljubomori kolokvijalno, vrlo rijetko pod time smatramo ovu razinu ljubomore.

Znak da ti je stalo

Dakle, ljubomora  u romantičnim vezama uglavnom nije opravdana. Percepcija opasnosti za vezu je isključivo stvar osobnog dojma. Ukoliko želite sačuvati partnerski odnos, usmjerite se na ponašanja kojima ćete učvrstiti odnos. Ljubomorni ispadi su ponašanja kojima se nastoji kontrolirati svog partnera što nikako ne učvršćuje odnos. Znak da ti je stalo su sitnice kojima daješ ljubav, podržavaš, razumiješ i čuješ. Ljubomora nije znak da ti je stalo do drugoga, nego da ti je stalo do sebe.

Kakav je tvoj stav o ljubomori? 🙂