Koga ogovaramo?

Komentiranje drugih ljudi staro je vjerojatno koliko i ljudi. Dokaze imamo kod starih Egipćana na stijenama, papirusu te na zidovima piramida. Što je toliko zanimljivo u ogovaranju? Zašto to činimo toliko često i na koji način te što to govori o nama?

Ogovaranje je zanimljiv društveni fenomen istraživan i sa sociološke, i sa psihološke strane. Bitna je komponenta ta da uz informaciju koju prenosimo dodajemo i evaluaciju, odnosno vlastiti sud koji nudimo kao činjenicu.

Iako se uglavnom ono gleda kao negativno, ogovaranje ima svoju svrhu. Svrha ogovaranja je utvrđivanje vrijednosti zajednice (najčešće se trača zbog kršenja društvenih i moralnih pravila).

O kome govorimo?

„Kad čujete kako netko ogovara, dobro osluškujte što govori, jer govori o sebi.“

Ovaj savjet često se nudi, razumijemo li što nam govori?

Svaka osoba na svijetu ima u glavi svoj unutarnji svijet – album unutar kojeg živi. Taj je album izgrađen od niza slika – iskustava koja doživljavamo kroz život. Sve u njemu čini nam se jedinim ispravnim, to je naš sud i kriterij kroz koji procjenjujemo sve oko sebe.

Kako gledamo na svijet?

Nama je taj album toliko poznat da smo uvjereni kako on predstavlja univerzalnu istinu, „stvarni svijet“. Upravo zato što univerzalna istina ne postoji, već ih postoji koliko i ljudi, zato i ima toliko nerazumijevanja u društvu.

Naime, kada gledamo vanjski svijet, mi prelistavamo slike vlastitog albuma i na taj način, usporedbom, ocjenjujemo nešto pozitivnim ili negativnim. Nešto što ne postoji u našem albumu, mi jednostavno ne možemo razumjeti.

Primjerice, nama je neshvatljivo to što je Japancima neplaćeni prekovremeni rad izraz časti prema poslodavcu i to automatski ocjenjujemo nenormalnim. No, razlike postoje i unutar kultura, pa čak i unutar malih zajednica kao što je obitelj.

Zamislimo poljoprivrednika kojemu je kći influencerica. Može li on koji nema obrazovanje iz područja internet marketinga razumjeti da je njegovoj kćerki to unosan posao? Vrlo teško. On u svom albumu nema sliku zarađivanja iz kauča, tipkajući po laptopu i to vrlo teško može razumjeti.

Što znači da govorimo o sebi?

To znači da mi iz svojih iskustava, vrijednosti, očekivanja i vjerovanja procjenjujemo tuđe postupke i odluke.

Jeste li čuli za pojam spontana transferencija osobina? To je psihološka pojava uslijed koje drugi ljudi nehotice meni pridružuju značajke koje ja pripisujem drugima. Ono najzanimljivije – to se događa i s ljudima koje znamo! Dakle, iako poznajem Anu, ako Ana kaže da je Marija nekulturna ja ću nesvjesno povezati Anu s nekulturom.

Psiholog Dustin Wood potvrđuje kako naša percepcija drugih otkriva našu osobnost. Istraživanjem je pokazao kako već nakon komentiranja triju osoba, možemo zaključiti o mentalnom zdravlju, dobrobiti i stavovima osobe koja komentira.

Što kažu istraživanja?

Peter Harms i Simine Wazir otkrili su jake veze između pozitivnog prosuđivanja drugih i razina entuzijazma, sreće, te emocionalne stabilnosti. Studija pokazuje da prema pozitivnom prosuđivanju drugih možemo zaključiti koliko je osoba zadovoljna životom i koliko se sviđa drugima.

Negativni komentari, s druge strane, mogu ukazivati na negativne karakteristike osobe koja komentira. Ipak, ponekad to samo znači da je osoba možda trenutno nezadovoljna, nesretna, itd.

Zanimljiva vježba!

Evo jedne vježbice koja osvještava da komentiranjem drugih govorimo o sebi. Vježba se izvodi tako da se drži ogledalce ispred lica, dok se opisuje drugu osobu. Na taj način osoba koja opisuje osvještava da druge gleda kroz sebe. Prizma naših uvjerenja može poprilično iskriviti percepciju.

Iako nam je to otprije poznato, pitanje je koliko to koristimo kako bismo proširili vidike? Ili ostajemo nefleksibilni, netolerantni i kritični?

Zašto nas neki ljudi toliko smetaju?

Evo nekoliko teorija:

1. Osobine koje posjedujemo nalaze se na kontinuumu. To znači da, uzmemo li primjer sebičnosti, netko nije potpuno sebičan ili potpuno nesebičan. Osoba se nalazi negdje na kontinuumu između te dvije krajnosti.
   Ukoliko je osoba dominantno nesebična, takvu će osobu vjerojatno smetati sebična osoba iz njene okoline. Dominantno nesebična osoba teško si priznaje da je ponekad i sebična. Budući da su joj sebične osobe podsjetnik na to, moguće je da je iz tog razloga smetaju.
2. Koliko će nas naljutiti nečiji postupak ili komentar ovisi o tome koliko nam je osoba bliska i koliko vjerujemo da je to što govori istina. Npr. ako sebe smatram neambicioznom tada bi me nečiji komentar da sam lijena mogao jako povrijediti. Ako sam zadovoljna svojom težinom, a netko me nazove buckom, vjerojatno ću se nasmijati i zaboraviti komentar u roku keks.
3. Frustriraju nas osobe koje se ne ponašaju u skladu s našim očekivanjima. Ako je za mene dolazak na vrijeme znak poštovanja onda očekujem da svi dolazimo na vrijeme. Ako moja prijateljica zakasni, ja bih to mogla doživjeti kao nepoštovanje te se naljutiti. Pritom uopće ne razmišljam da ona drugačije gleda ne kašnjenje. Često očekujemo da se drugi ponašaju prema našim mjerilima, onako kako bismo se mi ponašali u toj situaciji. No, svatko se može mjeriti samo svojim mjerilom.

Kako biramo s kime se želimo družiti?

Želimo biti okruženi s ljudima koji su nama slični ili kakvi želimo postati. Zanimljiva teorija kaže da smo mi zbroj 5 ljudi s kojima se najviše družimo.

Čini se, dakle, da kada ogovaramo, ogovaramo sebe. Govorimo o dijelovima sebe koje možda sami sebi ne želimo ili ne možemo priznati jer ih (još) nismo osvijestili.

Preporuke:

Knjiga: Okruženi idiotima – kako razumjeti one koje ne možemo razumjeti. Odlična knjiga za razumjeti zašto s nekim ljudima „kliknemo“ na prvu, a druge bi najradije zauvijek izbjegli. Prema Eriksonu, postoje 4 tipa ljudi (crveni, plavi, žuti i zeleni). Ovisno o boji ovi tipovi drugačije razmišljaju, komuniciraju – funkcioniraju po drugim principima. Korist knjige je u tome da učiš kako poruku prilagoditi tipu sugovornika te tako imati skladnije odnose i manje frustracija.

https://www.youtube.com/watch?v=wVXPNQSKjc8 – Dealing with people you can’t stand. Nudi načine pristupa ljudima, kako da ih razumijemo kako bismo se posljedično bolje slagali.

Sufinancirano sredstvima Europskih snaga solidarnosti Europske unije.